Nesavršeno savršenstvo!
utorak , 07.02.2012.Jedna razvijena, civilizirana, „kulturizirana“ europska zemlja želi postići savršenstvo tako što će eliminirati sve one koji ne spadaju u kategoriju „savršenih“! 
Danska potiče žene (besplatnim) predporođajnim ispitivanjima da otkriju boluje li njihovo dijete od Downovog sindroma i nakon toga im omogućuje da se „riješe“ tog „defektnog zametka“! 
Jednom je jedan mali diktator s brčićima pokušao napraviti savršeno društvo,
po svom modelu, na sličan način, ali njega svi osuđuju i čak ga mnogi i mrze zato što je pokušao ukloniti „nesavršenosti“ iz svojega društva... 
Društvo nam nameće kriterije savršenosti koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo,
kao neke apsolutne zakone!
Svatko tko ne ispunja te kriterije, dobije se dojam, nije ni vrijedan postojanja! 
Nema mjesta za nesavršene!
Nije ni čudo što su abortusi, eutanazije i samoubojstva u stalnom porastu! 
Iako je svaki slučaj zaseban i treba ga promatrati odvojeno od drugih,
istina je da države (moderne, liberalne) svojim zakonima i odlukama doprinose tom stalnom porastu!
Ne cijeni se više život, već jedino savršenstvo!
Štiti život od začeća do prirodne smrti je poziv svih vjernika! 
Lucien Israele, francuski doktor, po vjerskom opredjeljenju ateist,
koji za sebe kaže da nije „imao tu milost da dobije dar vjere“,
voditelj jednog odjela onkologije (odjel za tumore),
rekao je da nitko od njegovih na smrt bolesnih pacijenata nije zatražio da se na njemu izvrši eutanazija, jer je na cijelom odjelu vladalo ozračje u kojem se cijenio život i svaka osoba je bila bitna samim time što postoji.
Eutanazija i samoubojstvo se ne razlikuju baš previše.
Čovjek je nezadovoljan samim sobom.
Osjeća se ostavljenim, napuštenim i razočaranim jer nije ispunio nečija (ili vlastita) prevelika očekivanja.
Eutanaziju traže oni koji se osjećaju na teret drugima, koji se ne osjećaju korisnima... veliko pitanje je TKO im je nametnuo takve osjećaje, takve misli bezvrijednosti???
Kaže dr. Israele da upravo najbliži nameću svojim starijima i bolesnima takve osjećaje i misli.
Njihovo ponašanje, mrmljanje, gunđanje, nebriga... uzrokuje da se taj isti bolesnik osjeti „viškom“ i teretom drugima.
On kaže da eutanaziju zapravo traže zdrave osobe kako bi se „riješile“ svojih bolesnih i starih. 
Jer kad se „riješe“ starih, bolesnih i umirućih, onda ne moraju više razmišljati o starosti, bolesti i smrti.
Zamka „utilitarizma“ (korisnosti) u našem društvu je opasna do te mjere da ljudi koji se ne osjećaju korisnima počinju sumnjati u smisao vlastita života.
Naravno, društvo stavlja ekonomsku korisnost na prvo mjesto, pa ako nisam sposoban zarađivati - onda nisam ni zaslužio živjeti!
Abortus (u slučaju Danske) izražava nezadovoljstvo drugom osobom.
Nezadovoljstvo koje proizlazi iz mišljenja:
„Moje dijete mora biti savršeno, a ja moram što manje trpjeti u životu“
i „Moja obitelj mora biti savršena!“ , makar to savršenstvo bilo samo naizvana, ponukano onim primjerima savršene obitelji iz filmova i romana.
Samo je pitanje vremena kada će doktori donositi zaključke tipa: "Vaše dijete će biti klempavo... vaše dijete će mucati... vaše dijete će biti debeljuškasto... možda bi bilo najbolje da mu uskratite muke odmah na početku!"
Društvo koje cijeni samo onoga tko je (arijevski) lijep i zgodan, tko je (bolesno) bogat i rastrošan, tko je (nemilosrdno) poduzetan, tko je (pod svaku cijenu) poznat i slavan, nameće „nesavršenim“ ljudima komplekse koji ih dovode do odluka kao što su abortus, eutanazija i samoubojstvo!
Upravo takvim ljudima, iskompleksiranim, „nesavršenima“, pristupa Onaj koji je jedini savršen i u čijoj savršenosti svi mi (svaki na svoj način) imamo udijela!!!
Isus je bio u utrobi svoje majke i nije baš imao nekakve uvjete za život (po našim kriterijima), pa je opet rođen.
I uzeo je naše nesavršeno tijelo i našu nesavršenu ljudsku narav i bio je savršeno poslušan svome Ocu.
Bio je i odbačen, izdan, proganjan, razočaran.
Društvo ga nije prihvaćalo.
Bio je „čudak“!
Nije odustao od života, ni svojega ni tuđega!
Nije digao ruke od „pokvarenih“ ljudi i vratio se k Ocu, gdje mu je bilo lijepo, gdje je bio voljen!
Prilazio je društveno nepoželjnima (gubavcima, bolesnima, javnim grešnicima) i time pokazivao da su i oni vrijedni pažnje, ljubavi i brige, da su i oni Božja djeca!
I što je najgore od svega, zaboravlja se da i ti „nesavršeni“ mogu vjerovati, voljeti, podnositi svoju bolest i na mističan način sudjelovati u otkupljenju grijeha ovoga svijeta, suobličavajući se samome Isusu...
Treba samo čuti ljude koji rade ili žive s djecom koja imaju Downov sindrom:
„Imala sam prilike raditi s jednom grupom djece s Downovim sindromom i mogu reći da nikada tako zahvalnu i osjetljivu djecu nisam vidjela i da smo se super zabavili.
Tko god kaže da toj djeci nešto fali - ima pravo, jer jedino, ali baš jedino što njima fali je zloba.”
Ako nam Europa (npr. Danska, Nizozemska...) donosi takve moderne stavove, takve civilizacijske i kulturne "napretke", onda ću rado ostati balkanac i biti nesavršen u svojoj zemlji punoj nesavršenosti, gdje će moja baka biti voljena do kraja života i neće strahovati od toga da joj netko od njenih bližnjih predloži da si "skrati muke", gdje doktori neće savjetovati mojoj braći, sestrama i prijateljima da se riješe "defektnog zametka", gdje će rođenje djeteta biti (još uvijek) jedan radostan događaj, a ne problem ili opterećenje lagodnom životu!
Budimo mi ti koji će cijeniti svako ljudsko stvorenje i svaki život od začeća do prirodne smrti, jer izvor života svih ljudi je isti, isti nam je Otac i Stvoritelj!
Mir i dobro!
komentiraj (0) * ispiši * #
