KAKO BI JOB DANAS MOLIO?
četvrtak , 08.01.2009.
Bože moj,
možeš mi raditi što želiš,
ali nećeš me se tako lako riješiti!
Možeš mi slati takve kušnje i takve nevolje
koje izgledaju neljudski i za koje su potrebni životinjski napori da ih se svlada,
ali ni to me neće udaljiti od Tebe,
jer sam (neljudski) težak i životinjski jak – k’o magarac! 
Bože moj,
možeš mi u pamet poslati takve misli da posumnjam u tebe
i možeš dopustiti takve tegobe meni i mojim bližnjima
da zbog toga budem na rubu gubljenja vjere,
ali ni tada me se nećeš rijesiti!
Možeš mi poslati i najzavodljiviju napast na svijetu
i da čak i sagriješim – ni tada Te neću zaboraviti,
jer je to moja slabost 
, a ne tvoja!
Mogu postati heretik,
odmetnik od Crkve,
protivnik redovništva,
mrzitelj institucionaliziranja vjere,
smrtni neprijatelj vjerskog formalizma,
ali Ti zauvijek ostaješ u mom srcu,
a tako i Tvoja sveta Crkva, jer si joj Ti Glava! 
Jedina opasnost koje se bojim
nije ta da postanem heretikom, jer su većina heretika (neslužbeno) bili sveci;
niti se bojim kakve bolesti ili smrti, jer mi to može pomoći da se tebi približim;
već se najviše bojim da ne postanem “ni hladan, ni vruć – već mlak”,
da ne postanem živući mrtvac,
da ne postanem savršeno ravnodušan prema ljudima i njihovim potrebama. 
a da zapostavim hrabar život otvorena srca puna ljubavi koje,
kada dijeli ljubav, ne ostaje bez iste, već se jos više njome obogaćuje
i ne mari za moguća ranjavanja i “ubode kopljem”,
jer nema većeg melema od Ljubavi!
…ne bojim se smrti,
već se bojim “bezživotnog života”!!!
(pitam se jel bi se Job složio samnom u ovome…)
komentiraj (0) * ispiši * #
