Godina svetog Pavla II ("sekond edišn")

ponedjeljak , 27.10.2008.


Gdje smo stali? A, da!
Obraćenje sv. Pavla (ako se to moze nazvati obracenjem)!

Pavao je bio progonitelj kršćana i njihov gorljivi neprijatelj.
Šta mu bi, jadan ne bio, da to radi? eek
Pa, kao glavni razlog mozemo staviti neznanje.
Nije poznavao osobu i zivot Isusa Krista! Znao je samo on sto se govorilo „u kuloarima“, tj. ono sto su zidovski svecenici i sluzbenici mislili i znali o Isusu (ono zbog cega je i bio optuzen i raspet)!

Vrhunac zidovske religije je iscekivanje, tj. dolazak Mesije – onoga koji ce cijeli obecani narod otkupiti i spasiti! Jednako tako je i Pavao iscekivao Mesiju.
Unatoc mnogim indikacijama Starog Zavjeta (sluzbene „zidovske Biblije“) da je upravo Isus taj dugoocekivani Mesija, vecina zidova (skupa s Pavlom) to nije prepoznala. headbang

Ali kad je Pavla ošinila ona munja, onda se je malo zamislio!!!
(– šalim se!) smijeh nut smijeh

Pavao je vidio “svjetlo” i cuo “glas Gospodinov” – takav nam izvjestaj donosi Novi Zavjet. Gospodin se je najprije obratio Pavlu rijecima: “Savle, Savle, zasto me progonis?!”

Znakovito je to sto ga je zazvao njegovim originalnim imenom – Savao. Zazvao ga je njegovim zidovskim imenom po kojem je bio poznat svima i koje je imao od rodjenja. Ime Pavao je vrlo rijetko koristio, a sv. Luka, pisac Djela Apostolskih, ga je poceo zvati Pavao kako bi naglasio tu veliku promjenu u Pavlovom zivotu.

Jednako tako je bilo i s Abrahamom - njegovo “oriđiđi” ime je Abram i tim imenom ga je Bog pozvao da bude praotac izabranog naroda (a Bog mu je tek poslije, kako bi obiljezio sklapanje Saveza, nadjenuo ime Abraham).

Mozemo reci da je i sa sv. Franjom bila slicna situacija. On je cuo Isusa kako mu s raspela govori: “Franjo, idi i obnovi moju crkvu!” Zazvao ga je imenom Franjo jer su ga svi poznavali pod tim imenom i vjerojatno se i sam tako predstavljao – to je bilo ime koje je oznacavalo cijelu njegovu osobu (bez obzira sto mu je krsno ime, koje nije skoro nikada koristio, bilo Giovanni).

Hocu reci da Bog svakoga zove onim imenom koji oznacava cijelu osobu, onakva kakva je, svima poznata, bez uljepsavanja i bez pretvaranja.
Bog zove covjeka kakav je!!! sretan
On treba covjeka onakvog kakav je!!! yes

Da se razumijemo, duhovni poziv nije samo redovnistvo ili svecenistvo!
Bog zove i daje zvanje i oca i majke i supruga i supruge – i to su duhovna zvanja!!! yes
I za sva ta zvanja Bog ne trazi Superman-e (nadljude), ne trazi vec kanonizirane svece, ne trazi vec gotove i iskusne roditelje da se odazovu njegovu pozivu, vec trazi nas; jadne, bijedne, gresne, s nasim manama, ali i s nasim vrlinama, snagama, dobrim osobinama, talentima, s nasom ljubavlju - da postanemo pravi i dobri roditelji, supruzi, fratri, svecenici ili sto drugo na sto nas je pozvao – i to samo uz njegovu pomoc, jer On kad zove ne ostavlja te na suhom!!! thumbup
Jes’ da mi Njega mozemo ostaviti na suhom, ali On nas nece!


Vratimo se mi nasem Pavlu.
Nakon sto je vidio svjetlo na putu u Damask, Pavao je oslijepio i tri dana je proveo u mraku.
Pretpostavljam da je Pavlu bilo dosta ta tri dana da shvati kako je Isus onaj Mesija kojeg je iscekivao.
Naime, u vrijeme dok je on studirao, bio je obicaj da se sve uci napamet, tako da mozemo reci da je znao sve sto je bilo napisano i posto je, kako znamo otprije, bio jedan od najboljih i najrevnijih studenata, Pavao je “jaaaakooo dobro” poznavao Sveta Pisma.
Njemu je stoga sigurno bilo lako prisjetiti se onih odlomaka Starog Zavjeta koji su govorili o obecanom Mesiji, a koji su ujedno potvrdjivali Isusovo mesijanstvo.
Uostalom, jadnik je tri dana bio slijep i nije nista vidio cool – sta ce drugo, vec razmisljati o onome sto mu se dogodilo, a sto mu je vjerojatno iz temelja protreslo sve u sto je bio uvjeren!!!
Zato tvrdim: ta tri dana koja je proveo u mraku – u slijepoci, bila su Pavlu dovoljna da obrazlozi sam sebi da Isus je pravi Mesija! Tako gledajuci, nije toliko ni vazno da li je Pavao proveo tri godine u pustinji ili ne, jer je tamo mogao samo produbiti ono sto je u tom kratkom roku dozivio i shvatio!!!
Uglavnom, ono obracenje koje smo spomenuli na pocetku, sada mozda izgleda kao neutemeljeno, jer se radi o rastu Pavlove vjere, tj. sazrijevanju njegove vjere.

Kao sto je Isus doveo zidovsku vjeru do vrhunca i ispunjenja kao Mesija kojeg su iscekivali, tako je i Pavlova vjera dosla do vrhunca kada je prihvatio Isusa kao Mesiju kojeg je u sklopu svoje vjere iscekivao!!!
Pavao dakle, po svojoj savjesti, nikada nije bio “negativac” – poganin! U onom uvjerenju u kojem je zivio kao zidov i farizej davao je sve od sebe i cijeloga sebe je podlozio sluzenju svom narodu. Tako da obracenja, u smislu prelaska iz jedne religije u drugu, uopce nema, vec samo rast i sazrijevanje vjere.

Nakon susreta s Isusom jednakim je zarom i strascu nastavio zivjeti i djelovati u svom apostolskom pozivu. Ovdje se vidi da ga je Bog htio za sebe onakvog kakav je i bio: vatren burninmad i ostrouman (i cesto puta obicna sirovina od covjekanamcor) - takav je bio u svojoj borbi protiv krscana, ali, pozivom Bozjim, takav je nastavio biti i u svom propovijedanju Evandjelja Kristova!!!


Jasno, ne mogu ja bez moraliziranja! rolleyes

Mozemo i mi sebi dopustiti taj rast vjere! Nece nas to ubiti!
Mozda je nasa vjera jos na razini osnovnoskolskog vjeronauka?
Mozda jos vjerujemo da je Bog sudac koji jedva ceka da nas osudi?
Mozda vjerujemo da je Bog nekakav kondukter koji jedva ceka da nas u’vati bez karte i izbaci iz tramvaja koji vodi u raj?

Na takvim podrucjima trebamo dopustiti (i potruditi) se da nasa vjera raste, da sazrije!!!

Mozemo se izvlaciti na to da je i sveti Pavao imao jedno vrijeme djetinjastu vjeru, ali on je dopustio rast svoje vjere i potrudio se da sazrije!!! thumbup



p.s. moje metode debelo krse sva egzegetska pravila, ali nadam se da mi biblicari nece zamjeriti! smijeh


nastavlja se... ('ko zna kad?!) rofl


mah wave hrvatska mah wave

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.