Kako je Franjo skužio Isusa

utorak , 22.04.2008.


Iz spisa sv. Franje mozemo vidjeti da kod njega postoji samo jedna jedina podjela,
tj. postoje samo dvije „vrste” ljudi:

- oni koji cine pokoru (oni su u procesu obracenja, prihvacaju sami sebe sa svojim manama, svojim manjkavostima, svojom nesavrsenoscu…) i spremni su se „usavrsavati”, spremni su krenuti - zapravo, takvi vec hode stazom koja vodi k svetosti sretan

- i oni koji ne cine pokoru (oni se ne zele obratiti, jer su uvjereni da im to nije potrebno, uvjereni su da su vec „savrseni”) tuzan

U svojim “Opomenama” (tocnije: OP 14) Franjo kaze kako je mnogo onih koji se gorljivo posvecuju poboznim vjezbama, postu, pokori, trapljenju, odricanju, “askezi”, ali jedna rijec protiv njih ili zbog stvari koja bi im se oduzela, odmah pokazu svoje “pravo lice”, tj. uvrijedjeni su i uznemireni. blabla burninmad namcor mad

Ovdje se vidi da su te pobozne vjezbe i askeza ili pogresno prakticirane ili su postali svrha samima sebi; a nijedna molitva i zrtva ne smije imati svrhu u sebi samoj!!!


E, sad, zbrojimo 2 i 2:

Onaj tko misli o sebi najbolje ne osjeca potrebu za promjenom, tj. onaj tko sebe smatra savrsenim ne osjeca potrebu za obracenjem, ne osjeca potrebu za pokorom. headbang

„Vrsiti pokoru”; za Franju to ne znaci samo molitva, pobozne vjezbe, post, odricanje i trapljenje u tijelu… To za njega znaci imati temeljno opredjeljenje za obracenje, za rast, za usavrsavanje.

A kako se moze usavrsavati netko tko misli da je vec savrsen? eek
Covjek koji sebe smatra savrsenim je nalik na onoga koji se popeo na planinu, te, nakon uspona i dosega vrha planine, nema drugoga izbora vec se spustiti dolje,
tj. sici sa planine.
Taj „savrseni” ce reci sam sebi: „Bravo, uspio sam! Dosegao sam vrh, savrsenstvo!” – ali ako je dosegao vrh „duhovne” planine, onda moze slijediti samo „duhovni” spust jer se nema kamo vise penjati!!!

Temelj svega toga mozemo naci u Svetom Pismu. yes
Mozda je najbolji primjer ona situacija u kojoj Isus u prispodobi objasnjava istodobnu molitvu dvojice ljudi u hramu (Lk 18,9-14);
jedan je farizej rofl, drugi je carinik zaliven.
Farizejeva molitva se sastoji u tome da nabraja Bogu kako Ga je svojim djelima „uhvatio za bradu”, a carinik „se ne usudi ni ociju podignuti k nebu vec se udarase o prsa”. I gledajuci nasim ocima, vjerojatno je farizej cinio kreposnija djela ( „Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega sto steknem”) i bio „bolji vjernik” od carinika, ali Isus je zakljucio prispodobu rijecima: „ali carinik ode kuci opravdan, ne farizej!”.


Carinik je spreman za obraćenje, jer je svjestan svoje malenosti i Božje veličine… yes

Farizej je svojom savršenošću zaslužio Božju naklonost… bar on tako misli!!!


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.