Prvih 800 je najteze...

prosli tjedan smo bili na oblacenju i na slavlju prvih zavjeta.
oblacenje je bilo u malom mjestascu (Arco) gdje se nalazi zajednicka postulatura 6 franjevackih provincija sjeverne italije.
prve zavjete novaka smo slavili u jednom (drugom) malom mjestascu (Bacanello) gdje se nalazi interprovincijski novicijat.

da sad prevedem za sve one koji se ne kuze u redovnicke "spike":

OBLACENJE - liturgijski obred tijekom kojeg postulanti (nakon postulature) prvi puta oblace redovnicko odijelo - habit, i sluzbeno zapocinju godinu novicijata. (- dakle, nitko se nije ni svlacio )

SLAVLJE PRVIH (privremenih) ZAVJETA - obred (koji se redovito odvija tijekom mise) u kojem novaci (nakon novicijata) po prvi puta obecavaju, pred Bogom i fratrima, da ce zivjeti u poslusnosti, siromastvu i cistoci slijedecih godinu dana i sluzbeno zavrsavaju novicijat, a zapocinju ovo gdje sam i ja sad - juniorat.

POSTULATURA - vrijeme u kojem se mladici (ili malo starije osobe) pripremaju za novicijat i polako se upoznavaju sa zivotom u samostanu, a traje minimalno 6 mjeseci do maksimalno 2 godine (ako se varam, znam da ce me moji ispraviti u komentarima).

NOVICIJAT - vrijeme od godinu dana u kojem se stjecu temelji duhovnog i samostanskog zivota, kao i temeljno znanje o franjevastvu i sv. Franji i sv. Klari (takoder je poznat naziv "godina kusnje" - jer mladic (ili starija osoba) "iskusava" je li to nacin zivota koji zeli zivjeti ili ne, a jednako tako zajednica njega "iskusava" kao kandidata). osobno mi se vise svidja prvo objasnjenje!

i tako mi slavili...

iako sam znao da je situacija na "zapadu" jako teska sto se tice novih duhovnih zvanja, ovi su me podaci ipak iznenadili:

- provincije sjeverne italije imaju zajednicke odgojne kuce jer nemaju dosta zvanja da bi svaka provincija imala svoje
- ta "konferencija" broji 6 provincija
- na podrucju tih 6 provincija (teritorijalno gledano) zivi 24 milijuna ljudi (daklem, 6 x )
- broj postulanata koji su usli u novicijat je 5
- broj novaka koji su zavrsili novicijat je 6

cinjenica je da samo u nasoj provinciji (sv.Ć.i M.) godisnje ima 10-ak novaka i isto toliko postulanata. zbog toga mi je bilo jako cudno, koliko god se o tome pisalo i pricalo, gledati tako mali broj mladica koji su se odusevili za taj poziv!

jedan stari fratar mi je rekao da je u njegovo doba (prije cirka-oko 60 godina) ova provincija brojila preko 1000 fratara (DA, PREKO 1000!).
danas broji oko 370 fratara.

gdje je nestalo 600 fratara u ovih 60 godina???

cinjenica da je prosjek godina fratara u ovoj provinciji veci od 65, govori da ce taj broj (370) jos vise i brze opadati.
to je bila najveca provincija na svijetu, a uskoro bi mogla postati najstarija (po prosjeku godina, naravno)!

-----------------------
no, ostavimo malo talijane po strani!

slicna je situacija sa hrvatskom zadarskom provincijom, koja vec godinama nema odgojne kuce (jer nema zvanja)!

ipak, mi Hrvati (odnosi se i na BiH) smo jos malo oholi i prepotentni kada govorimo o kvantitetu zvanja koje imamo. nazalost, tako se cesto i ponasamo, kao da su to brojevi, a ne osobe!

ima zanimljiva (i koliko sam cuo, istinita) prica:

jedan provincijal iz naseg govornog podrucja se cesto hvalio brojem fratara u svojoj provinciji. jednom je bio u Rimu kod generala (gdje se na sav glas, kao i inace, hvalio o broju fratara). tamo se povela prica kako se slabi broj fratara odazvao na projekt reda zvan "Sibir" (tj. misije u Sibiru). tada mu je (valjda) general Reda rekao neka dokaze da ima puno fratara tako da njih par posalje u Sibir.
ovaj je rekao da ce poslati nekoga!
kada je dosao natrag u provinciju, fratri nisu htjeli cuti ni za projekt ni za Sibir !
posalje on poruku generalu:
"ima nas, ima, samo, svi smo zauzeti!"

- poanta: znao je broj fratara, ali nije znao fratre!!!

pitam se kako je moguce da od 24 milijuna ljudi samo petorica zele biti fratri?

o tome sam razgovarao s jednim ovdasnjim fratrom koji nalazi krivce u modernistickom, hedonistickom nacinu zivota mladih, koji nemaju nikakve interese osim samih sebe i koji zive samo za sebe.

pokusao sam malo skrenuti razgovor na nasu odgovornost u svemu tome! koliko je nase svjedocanstvo vjerodostojno i da li uopce dajemo svjedocanstvo! da li mi cinimo sve sto je u nasoj moci da privucemo mlade (a i starije)!
(npr. kada sam pitao zupnika zasto nemamo nedjeljom jednu misu koju animiraju mladi, tj. misu za mlade, odgovorio mi je diplomatski da nema mladih; ipak, zupa koja se nalazi u gradu (200.000 ljudi), a nema misu za mlade, je mrtva zupa!)

spomenuo sam mu u razgovoru onu izreku: "da na svijetu ostane samo jedan kruh, pola kruha bi ljudi dali fratrima!"

naravno, ja vjerujem da bi tako i bilo, ali pod jednim uvjetom; da ti fratri zive kao pravi fratri, kao prava braca, kao pravi sinovi sv. Franje, u poslusnosti, siromastvu, cistoci, s narodom, za narod, za ljude, za zajednicu, za pravdu, za istinu i, naravno za Boga - e, tek tada bi (da se mene pita) dobili onu polovicu kruha, tek tada...

mislim ja: dok je ljudi, bit ce i fratara - pa, prezivjeli smo 800 godina!!!

stari ljudi (jako, jaaako stari, stariji cak i od Roberta Ć.) kazu da je prvih 800 godina najteze, a slijedecih 800 cemo vec nekako...

sve slicnosti sa stvarnim osobama su samo slicnosti (osim godina)!